Voljela bih da u ovaj prostor zadjem kada sam potpuno sretna. Zaista ne osjecam se nikada nesretno dugo, brzo to prodje jer uvijek postoji nesto cemu se mogu okrenuti ili neko ko ce vratiti osmijeh. Nesretna budem jedan dio dana ali drugi dio dana ce biti drugaciji i tako je vec dugo vremena. Ali ako pogledam ovaj prostor koji ja bojim kako zelim, reklo bi se da sam veoma mracna, nesretna i depresivna. Ne volim tu stranu sebe. Ne volim ni naviku da ga kudim i njega i nas odnos. Ali nikada se ne mogu osloboditi tog straha da pohvalim i budem otvoreno zahvalna sto ga imam pored sebe. Kada god stisnem zube i to uradim pripremim se na buru loseg. I tako se desilo opet. Do prije par dana sam htjela da napustim sve to, a sad mi knedla u grlu zastaje pri pomisli da mi ne poklanja paznju kao dosad. Samo bih da se ususkam u onaj fini zagrljaj i da popravimo zajedno sve sto ne valja. Koliko uspijem promijeniti raspolozenja, pitam se kako se uspiju pomijesati sve ove emocije?!

Ne mogu uopste da pohvatam tok sopstvenih misli. Znam da je to nesto najotrcanije sto covjek moze napravit ali osjecam potrebu da napisem sta mi ne bi nedostajalo a oko cega bih se jela ako propadnemo uskoro. Pasivnost, kritikovanje svega i svacega i opisivanje sebe kao bozanstvo (mos mislit), potpuno predavanje njihovom zivotu, potpuno zanemarivanje bilo cega sto bi donijelo nekakvu obavezu, izlezavanje i glupi izgovori zasto se nesto nije zavrsilo na vrijeme, pridikovanje, prigovaranje, jesam li spomenula kritkovanje... Nedostajale bi mi duge setnje u prirodi, parku, gradu, setnje uopste gdje god, zajednicko spremanje jela i divni poljupci u medjuvremenu, zagrljaji poslije svadje, slusanje muzike, gledanje filmova, moje prepricavanje scena iz serija koje ti nikada ne kontas ali se smijes mom nacinu prenosenja. Nedostajat ce mi svi nasi planovi koji se vjerovatno nece ispuniti. Zasto smo se doveli do ove odvratne faze? Ali nikada necu moci negirati da sam na samom pocetku znala da medju nama stoji toliko razlika da ih je tesko zaokruziti sve..beskonacno mnogo. Na pocetku je postajala zaljubljenost, onda je dosla i ljubav... Sta kada ona nije dovoljna da se prihvate ovako snazne razlike? Ja sam djevojka koja zeli pokusati izgraditi karijeru, ne da sanjam neostvarive snove, ali zelim mnogo toga pokusati. Ja sam neko ko zeli da zivi sa osobom bez da trci da potpisuje te neke papire glupave. Ja zelim da putujem. To nisu nedostizni snovi, to su obicne stvari, opipljive ali ispunjavajuce. Ti si neko ko ce se zadovoljiti ovakvim zivotom i dalje. Da je drugacije promjenio bi to. Ti se neko ko ce skakati na njen mig da je pomogne, jer je razmazena osoba koja ne zna sama nista. Ti si neko ko ce njihov brak staviti ispred sebe i mene i nas. Ti si neko ko ce uvijek misliti da je bolji od drugih i da mu to daje pravo da pljuje po svemu. Ti ces uvijek govoriti da su svirke lose, da je motorijada glupa, da su svi bendovi osim onih koje ti slusas glupi i besmisleni. Ti ces uvijek negirati postojanje srece i filozofirati o stvarima za koje me iskreno vise kurac zaboli. Ja sam neko ko ce vjerovatno i dalje psovati i voljeti skakati na koncertima tek tako jer mi se to radi. Ja sam neko ko nece slusati te depresivne bendove i ne mogu vise da podnesem da postoji toliko negativnog u jednoj osobi. Osobi koju sam ja zavoljela. Ja sam sitna i moja pozitiva ne moze i tebe usreciti. Trebam dobiti i povratnu informaciju a ne sputavanje.