Desire within.
Ljudi se okrecu sebi. Nemaju vremena. Medjutim nije to tako ni lose, ako neko ne moze naci vremena za tebe to je sasvim jednostavno rijesiti. Prebolis to i shvatis da si tom nekom samo usputno drustvo bio. Uvijek se moze naci plan B. Svakako da moze. Sto vise godina nizes toliko ti se manje trci za nekim. Oni koji zele bit ce tu sami od sebe kao sto sam i ja tu za one koji su bitni. Ali nije mi nimalo stran ovaj osjecaj. Znam, shvatila sam da mi je mnogo stalo i da me strah da bih ga mogla izgubiti. Nije mi nicim to nagovijestio, to je bila zackoljica koja se normalnim razgovorom rijesila. To nije svadja, to nije bila ni prepirka. Meni mnogo strano s obzirom da su prije umjeli da povisuju ton i da me poliju osjecajem krivnje iako nista lose nisam uradila. Ako pitanja ne kategorisite kao losa. Da ga dizem na pijedestal necu, ali mislim da je i vise nego uredu priznati da je neko zasad divan prema vama. Kazem zasad jer ne mogu znati buducnost, pokusavam se kao zastiti od moguceg razocarenja...Nije do njega nego do prijasnjih iskustava. Ali znam sebe, cim ovako pocnem da se ponasam znam da sam pofino zaronila u taj lijepi uljuljani osjecaj i strah me sta moze se desiti sutra prekosutra ili sljedeci mjesec. I dosad sam prezivjela sve prekide i svadje i ostavljanja i s moje i s njihove strane... Ne znam sta bih sada. Mislim znam. Nikad niko nije umro od ljubavi i slomljenog srca, ali tesko bi ovo bilo preboljeti pa eto ono bas bi bilo vrijeme da sam nasla normalno i zrelo bice.